Polaženik

Ovaj sveslovenski obred beležimo prevashodno među Južnim Slovenima koji su najduže i najcelovitije očuvali njegove osobenosti. Pod polaženikom se misli na prvog gosta božićnjeg jutra koji stupa u domaćinstvo. Ovo je poželjno osoba koja je nenajavljena, slučajni prolaznik koji polazi kuću, u nekim krajevima Srbije nazvan i radovanom. Mada u pitanju može biti i odabrana osoba, danas uobičajno mlađe dete iz porodice. Ipak, kao stariji se može shvatiti oblik gde je ova osoba potpuni stranac, čime se njena nepoznatost izjednačava sa nepoznanicom onostranog, koje ga čini nesigurnim ali i svetim, što ga ujedno putem mesta ishodišta izjednačava sa precima.

Početak obreda

On dolazi u rano jutro i tada već na samim vratima započinje niz obrednih radnji. Pre svega on će zaželeti srećan Božić domaćinu na šta mu se odobravajući odgovara uz poziv da uđe. Na ulasku domaćica mu nazdravlja, a ovakve zdravice u njegovo ime pokazuju izuzetan značaj koji je on poprimao, i posipa ga svakovrsnim žitom, kako bi dodatno iskazala poštovanje darivajući ga plodovima koji su sakupljeni prethodne godine. Ovi plodovi kao i druga hrana kojom se on daruje jasno će ukazivati na pretke čiji će on sada biti predstavnik.

Prilazak ognju

Nakon stupanja unutar doma, on odlazi do ognjišta, kao značajnog sedišta predaka i tu štapom ili delom badnjaka koji je na tom mestu spaljen prethodno veče, žara vatru dok blagosilja porodicu želeći joj svaka bogatstva.

„Koliko varnica toliko ovaca, novaca, čeljadi, govedi, jagnjadi, krmaka i trmaka!“

(Usačeva, str. 37)

„Na tom mladom letu zdravi,veseli, kak jen jeleni. Daj vam bog ždrebič, telič, prasič, purič, racič, picekov, mira i božega blagoslova!“

(Usačeva, str. 34)

Stariji oblik

Zatim bi ga poseli na zemlju, odnosno slamu koja je rasprostrta po podu, i ogrnuli. Ovo ogrtanje polaženika, najizvornije se činilo životinjskom kožom, što može ukazati na njegov stariji oblik. Upravo takav običaj se nailazi kod Južnih Slovena, kada se u kuću uvodi domaća životinja poput ovce, kokoške ili čak vola. Dovođenje životinjskog polaženika ima isti značaj, budući da sami preci mogu preuzimati životinjski oblik, ali i da ove životinje odražavaju plodnost. Njihovo prisustvo u kući imalo je za cilj prenošenje te osobine na čitavu porodicu i imanje. Ljudski gost zameniće verovatno prvobitno životinjskog, i nadopuniće obred brojnim drugim radnjama koje vrši. Uviđa se da su svi postupci bazirani na pravilima imitativne magije, i imaju u osnovi želju za rodnošću i blagostanjem doma u kojem se nalaze. Ali i odraz da sa ponovnm napredovanjem Sunca, otpočne i napredovanje čitavog domaćinstva.

Zapadni Sloveni

Zanimljivo je da se među Zapadnim Slovenima, pre svega Poljacima od kojih dolazi jedno od najstarijih svedočanstava o ovom običaju, nastalo u XV veku javlja još jedan oblik polaženika odnosno podłaźniczka. To će sada biti grana zimzelenog drveta ili upletena slama, ukrašena raznim plodovima i postavljena nad vratima ili iznad stola. Ovaj predmet kao i ljudski i životinjski polaženih balkanskih Slovena, predstavljao je svu blagorodnost i imetak. A prilikom dolaska u kuću gost bi govorio:

„Na szczęście, na zdrowie, na to Boże Narodzenie, żeby wam się darzyło, mnożyło wszystko dobrze w komorze, w oborze i w roli. Daj Boże!“

Odlazak

Na jugu bi nakon svih obrednih radnji gost bio ugošten, a prilikom njegovog odlaska, polaženik bi bio darivan i pozdravljan, dok bi ga u ga u nekim krajevima pratili uz svirku, pevajući mu pesme poput:

„Polazniče, rani moj bosiljče,
Sjaj, meseče, i sutra uveče,
Da se vidi nama putovati,
U po noći ka o po bela dana,
Da otpratim našeg položaja.“

(Bosić, str. 72)

Zaključak

Dolazeći na vrata domaćinstva, kao prvi gost u Božićno jutro nakon Badnje večeri, polaženik otelotvoruje pretke. Vrešeći niz magijskih postupaka on praktikuje ideju o ponovnoj obnovi same prirode ali i imanja porodice. Bivajući sada pretkom, on iz večno zelenog onostranog sveta donosi nagoveštaje buduće toplote i plodorodnosti ka kojima se hodi, i koji će se sa prolećem ostvarivati. On ovde nije samo predstava božanskog pretka, već i sama životna moć, čije je izvoršte u onostranom. Davši blagoslov porodici koja ga je ugostila on omogućava da oni spokojno dočekaju početak novog leta i ostvarenu snagu najavljene rodnosti.