Često Postavljana Pitanja (ČPP)

Slovensko rodnoverje kakvim ga mi shvatamo predstavlja današnji oblik verovanja slovenskih naroda utemeljen na pisanim i arheološkim izvorima, oblikovan spajanjem savremenih etnoloških, antropoloških i lingvističkih istraživanja sa živom narodnom tradicijom.

Ne postoji poseban ustanovljeni čin kojim se postaje rodnoveran. Odabir veroispovesti je lična stvar na koju svaki pojedinac ima pravo. Pripadnikom slovenskog rodnoverja se može smatrati svako ko svoja verska osećanja obrazuje u okvirima duhovnog izražaja slovenskih naroda, posvedočenog u istorijskim izvorima kao i u živoj tradiciji.

Oblik uređenja svakako je postojao budući da su nam poznata svedočanstva o svetilišta sa njima pripadajućim sveštenstvom. Međutim gotovo je sigurno da različita slovenska plemena nisu imala istovetno uređenje. Isto tako je verovatno da su određena božanstva poštovana pod različitim nazivima u različitim oblastima.

Postoje mnogobrojna božanstva nažalost upamćena samo imenom dok kod nekih uviđamo i izvesne osobine. Ipak, izdvaja se određeni broj božanstava čija uloga nam je posve jasna. Njihova imena zabeležena su u pisanim izvorima ali i očuvana u nazivima slovenskog krajolika. Tragove njihovog nekadašnjeg kulta pronalazimo u običajima, različitim magijskim radnjama kao i u stihovima obrednih pesama. Takvi su: Perun, Veles, Mokoš, Morana i Jarilo.

Postoje, još u veoma ranim pisanim izvorima susrećemo imena određenih božanstva za koja će se ispostaviti da su pogrešno protumačeni napevi obrednih pesama poput Lade, Ljelje ili Davora. Takođe nekada se i same svetkovine izjednačavaju sa božanstvima kao kod Kupale ili Koleda. Uz to, javljaju se i božanstva naprosto izmaštana od strane raznih autora iz njihovih ličnih pobuda, ma kakve one bile.

Hrišćanstvo razumemo kao veliku svetsku religiju sa svojim mnogobrojnim oblicima. Živeći u Srbiji cenimo kulturno-istorijski značaj Srpske pravoslavne crkve kojoj je određeni broj naših predaka pripadao i koja je u teškim vremenima ostvarila suživot sa narodom te u svoje navike uključila i određene narodne običaje.

Nakon izrečenih stavova brojnih lingvista i istoričara po pitanju ove knjige njena verodostojnost je dovedena u pitanje. Uz to činjenica je da daščice na kojima je ona navod zapisana nikada nisu viđene. Stoga ovo delo smatramo krivotvorenim spisom koji ne može služiti kao izvor pri obnovi slovenskog rodnoverja.