Inicijacija muškaraca
Pod ovim pojmom shvataju se obredi koji omogućavaju prelazak iz dečačkog u odraslo doba. Premda su osnovni izvori prilično oskudni po povom pitanju, rekonstrukcija se najviše oslanja na usmenu tradiciju i poređenje sa drugim indoevropskim kulturama. Iako se dečaci od malena lagano spremaju na ovaj korak, on će svoju završnicu dobiti tek pred stupanje punoletstva. Obred počinje odvođenjem u šumu, preko reke, što se tumači kao onostrani svet. Ovim činom nastupa ritualna smrt. Tamo nakon prebijanja, a moguće i pod uticajem halucinogenih sredstava, dečak se izjednačuje sa duhom životinje. Ponegde je to medved, mada najčešće to biva vuk. Time mladići postaju vučiji čopor, pa se shodno tome i ponašaju, ogrnuti u vučje kože otimaju i prave sitna razbojništva, sve pod vođstvom starijeg predvodnika vukodlaka. Dolazi i do okršaja sa božanskom figurom u vidu zmaja odnosno zveri, kojeg oponaša stariji prerušeni muškarac. Posle bitke, dečak ipak pobeđuje. Ovim se na njega prenosi sva moć i obaveze koju njegovo buduće doba sa sobom nosi. Ritualnom smrću u njemu se otklonilo ono infantilno i sada može nastaviti kao zrela osoba. Na povratku u zajednicu, sada muškarac, biva obrijan i ošišan, dobija mač, novo odelo i ime, i time postaje punopravni član zajednice. Zaključak njegovog posvećenja biće stupanje u brak i početak novog poglavlja u životu.
Literatura:
- Балушок В.Г. - „Инициации древних славян - попытка реконструкции“, Этнографическое обозрение, № 4, 1993, с.57-66.
- Балушок В.Г. - „Древнеславянские молодежные союзы и обряды инициации“, Этнографическое обозрение, № 3. 1996, с.92-98.
- Џозеф Кембел - „У светлу мита - разговор водио Фрејзер Боа“, ДН центар, Београд, 2002
- Александар Лома - „Пракосово: словенски и индоевропски корени српске епике“, Балканолошки институт САНУ, Београд, 2002
