Pojmovnik

Drvo kao hram

Kategorija: Prostor, Verovanja

Dušan Božić

Ilustracija uz pojam Drvo kao hram
Душан Божић - Под светим храстом

Od najstarijih pisanih izvora koji su nam na raspolaganju nailazimo na pominjanje posebnih stabala i njihovu ulogu u životu Slovena. Tako saksonski istoričar Helmold 1156. godine beleži: „Među vrlo starim drvećem videli smo svete hrastove koji su bili posvećeni bogu ove zemlje, Proveu. Oko njih su se nalazila dvorišta i ograde, veoma pažljivo načinjene od drveta, i sa dvema kapijama. Jer pored kućnih bogova i idola kojima su obilovala sva sela, to mesto je bilo svetilište za celu zemlju i imalo je i njemu pripadajućeg i vlastitog flemena, i svoje praznike i gozbe, kao i žrtvene obrede.“ (Kostić, 64.) Slično njemu vizantijski car Konstantin Porfirogenit u svom „Spisu o narodima“ navodi kako Rusi poštuju jedan ogromni hrast pod kojim prinose žrtve. Kasniji hroničari poput Kozme Praškog govore o nastavljenoj tradiciji čak i kod već pokrštenih Slovena, navodeći kako se i dalje mole bogovima na stenama u svetim gajevima.

Za potvrdu ovih navoda najviše svedočanstava nalazimo u običajima Srba. Najbolji primer jeste zavetina, odnosno određeni dan u godini kada meštani jednog naselja u obrednoj povorci obilaze sveta stabla - zapise, sa ciljem zazivanja padavina i plodnosti. Obred bi se završavao pod glavnim zapisom, koji bi u taj dan bio okićen, dok bi se pod njim prinosila žrtva na kamenu koji se uvek nalazio pokraj drveta. Potom bi se nastavljalo sa gozbom i proslavom, a drvo je dobijalo ulogu hrama.

Celovitu sliku jednog ovakvog svetilišta dobijamo iz Belorusije. Naime, na obali reke Svislač, u Mnisku, sve do kraja devetnaestog veka, nalazio se hrast Volat (velikan) a pokraj njega stajali su još i kamen Dzed (deda) kao i žrtvenik na suprotnoj strani, na kom je goreo oganj, sve to okruženo niskom kamenom ogradom. Pod ovim dubom narod je prinosio žrtve paleći ih na žrtveniku ili istačući žrtve levanice poput meda, mleka ili medovine na kamenu. Tako je bilo sve do 1880 kada su vlasti razrušile žrtvenik i posekle hrast, dok je kamen nekoliko godina kasnije premešten u muzej kamenja, gde se i dalje povremeno daruje.

Literatura:

  • Слободан Зечевић - „Заветина у североисточној Србији“, Гласник Етнографског музеја у Београду 36, 1973, стр. 43-66
  • Глеб Ю. Ивакин - „Священный дуб языческих славян“, Советская этнография 2, 1979, стр. 106-115
  • Растко Костић - „Пад Арконе или сумрак словенског паганизма“, Атос, Београд, 2009
  • И. В. Олюнина, Н. В. Суслова - „Современая практика экскурсиой работы в Республике Беларусь“, БГУ, Минск, 2014