Volovska žrtva
Goveda su oduvek bila Slovenima značajne životinje. O tome govore još i arapski putopisci iz X i XI veka, poput ibn Rosteha koji navodi da: “Svi oni (Sloveni) poštuju volove.”. Vo je jasno uvažavan pri radu, pa će stoga postati oličenje snage. Međutim, on će se u zajednici smatrati za mnogo više od teretne životinje. Tako je poznato da se volovi uključuju u određene magijske i obredne radnje. Imajući ovakav odnos u vidu i njihovo žrtvovanje može se smatrati izuzetno značajnim.
Svedočanstvo o ovakvom postupku dolazi nam iz VI veka u jednom od najranije zabeleženih izveštaja o Slovenima gde Prokopije iz Cezareje beleži kako su upravo volovi žrtve prinošene gromovniku. Zanimljivo je da stolećima kasnije, u etnografskom materijalu iz Rusije, nailazimo na sličan pomen žrtvovanja bika. Ovde se, naime, govori o zajedničkoj seoskoj proslavi zvanoj bratčina koja se održavala pri većim religijskim svetkovinama. Tako je bilo i na Ilindan, kada bi se meštani sastajali, slavili i zajedno obedovali. Bik, nekada hranjen ili u novije vreme kupljen sredstvima čitave zajednice, bivao je žrtvovan a zatim kuvan u kotlu. Zabeleženo je i verovanje da bik crvene boje obezbeđuje vremenske prilike pogodne za obavljanje radova u polju.
Ova veza goveda i atmosferskih pojava poznata nam je iz južnoslovenske etnologije gde su upravo bikovi jedno od učestalih otelotvorenja gradobranitelja ali i gradonosaca. Ovakvi primeri jasno se uočavaju u građi iz zapadne Srbije. Tako se u Dragačevu teranje gradonosnih oblaka vrši palicom za teranje goveda. Dok se tom prilikom upotrebljavaju jedinstvena zazivanja poput:
Ustuk’ biče!
Ne daj tvojim bijelim govedima!
Naša su crna, vašu će nadjačati,
pobiće vaša goveda
Ej, ne daj, brate,
Stanko utopljeniče!
Ne daj bijelim volovima
U naše njive i voćnjake!
Ćeraj i’ tamo u nedođin!
Pored ovakvih verovanja, u Srbiji i Makedoniji se beleže i običaji o Ilindanu koji su gotovo istovetni ruskim. I ovde će se seljani sakupljati na posebnom mestu gde će zajednički bik biti žrtvovan, a zatim skuvan i poslužen kao deo slavljeničke trpeze. Ipak, usled snage i značaja koje ova životinja poseduje, treba znati da će se ona pojavljivati kao žrtva i kod brojnih drugih međusobno nepovezanih svetkovina i magijskih praksi.
Literatura:
- Никита И. Толстой - „Очeрки славянского язычества“, Индрик, Москва, 2003
- Никита И. Толстој - „Бик“, Словенска митологија - енциклопедијски речник, Zepter book world, Београд, 2001
- Никита И. Толстой, О.А. Терновская - „Братчина“, Славянские древности том 1, Международные отношения, Москва, 1995
- Никита И. Толстой - „Говяда“, Славянские древности том 1, Международные отношения, Москва, 1995
- Henrik Lomvjanjski - "Religija Slovena", Slovograf, Beograd, 1996
