Pojmovnik

Pisanice

Kategorija: Predmeti, Obredi

Dušan Božić, Ivana Morarević

Ilustracija uz pojam Pisanice
Владмир Ћосић - "Великдан 2017"

Opštepoznata je predstava o jajetu kao stecištu životne snage. Njegovo slobađanje iz ljuske postalo je simbol sveukupnog preporoda kod mnogih naroda. Ove odlike dodatno će se istaći ukrašavanjem jaja, koja se tako oslikana nazivaju pisanice. Taj posupak bi se vršio za potrebe različitih svetkovina tokom čitavog proletnjeg perioda, kada i sama priroda ponovno oživljava. Shodno tome, boje kao i šare na pisanicama, imaće za cilj naglašavanje već pomenutih osobina jajeta.

Pisanice bojene lukovicom

sa šarom od bilja.

U najstarijem periodu boje su dobijane pomoću prirodnih materijala iz neposrednog okruženja. Tako se crvena, kao nezaobilazna boja, simbol snage, krvi i strasti dobijala pomoću biljaka ruj i broć ili od kore šljivovog drveta. Dok se tamnije, gotovo mrke nijanse postižu kuvanjem u lukovici. Zelena, boja izniklog bilja i obnovljene prirode dobija se kuvanjem koprive i konoplje, a žuta, u značenju sunčeve svetlosti, kuvanjem cveta mlečike i sase. Pisanice tamnijih boja poput plave iz cveta presličice i crvenog kupusa ili mrke iz orahove kore namenjene su precima.

Šaranje pisanica vrši se putem nekoliko različitih postupaka. Kod već ofarbanih jaja, šare mogu biti naknadno iscrtane grebanjem nanesene boje. Motivi se mogu dobiti i pričvršćivanjem biljaka na jaje koje se zatim boji, nakon čega se bilje uklanja otkrivajući neobojenu šaru. Ipak najrasprostranjenije je iscrtavanje ornamenata voskom. Neki od najučestalijih motiva su kukasti, odnosno zakrivljeni, krst, kao solarni simbol, drvo života - koje ovde označava celokupnu prirodu i ptice koje su i vesnici proleća.

Primeri istovetnog ornamenta iz Češke, Ukrajine i Srbije.

Podudaranja kako u tehnici oslikavanja, tako i u ornamentima koje zatičemo među različitim slovenskim narodima, govore nam o starini ovog postupka, i smeštaju nas u period praslovenske zajednice.

Pisanice su darivane tokom proletnjih praznika, ili su odnošene na groblje preminulima. Isto tako raširene su i različite igre poput tucanja jajima, gde bi pobednik, onaj čija pisanica je ostala u celosti, dobijao jaje kao nagradu. Ista nagrada darivana je prilikom kotrljanje niz kosinu, gde je cilj najdalje otkotrljati jaje. Dok se prvo ofarbano jaje, uobičajno crvene boje, čuvalo u domaćinstvu. Ono nosi ime čuvarkuća, čuvadar ili strašnik i pripisivana su mu različita magijska svojstva.

Literatura:

  • Персида Томић - „Шарана јаја“, „Народно ликовно изражавање у Србији“, САНУ, Београд, 1970, стр.105-109.
  • Milovan Gavazzi - "Godina dana hrvatskih narodnih običaja", HED, Zagreb, 1988
  • Мила Босић - „Годишњи обичаји Срба у Војводини“, Прометеј, Нови Сад, 1996
  • Татьяна А. Агапкина, Ольга В. Белова - „Пасхальные яйца в обрядности и фольклоре Славян“, Славяноведание 6, 2011, стр. 25-35.