Međaš

Granica zemljišnog poseda određenog naselja i imanja u njemu, naziva se međa. Kada nije bilo moguće utvrditi prirodnu granicu pomoću reka, planina, dolova ili stabala, postavljao bi se kamen međaš. Postavljanje ovog graničnika pratio je niz obrednih radnji, a samom polaganju prisustvovale bi sve strane koje su njime omeđane. Nakon toga međaš se smatrao svetinjom. Izbegavalo se bilo kakvo njegovo skrnavljenje, pa čak i samo dodirivanje. Isto tako oko njega bi obilazile i obredne povorke. Tako da je praktična uloga međaša bila dodatno prožeta svetošću. Time što se nalazio na granici bivao je u stanju neodređenosti prožet božanskim i onostranim.