Kraljice
Kategorija: Obredi
Na slovenskom jugu, pre letnje dugognevice, s kraja proletnjeg obrednog ciklusa, javlja se posebna povorka. Ovoga puta, glavnu ulogu imaju žene, odnosno devojke, koje čine većinu učesnika. One bi tada bile obučene u svečanu odeću, na glavama bi nosile muške šešire ukrašene trakama i svakojakim cvećem, dok bi sa sobom nosile sablje i barjake. Ovakve grupe najčešće bi sadržale likove koje su tumačile devojke: kralja, kraljicu, barjaktara, dvorkinju te ostatak svite koja bi uz gajdaša pesmom pratila povorku. Tako u grupi, one bi išle od kuće do kuće i izvodile određene obredne pesme kao i igru sa sabljama koje su nosile uza se. U pesmama se pored želje za dobrim urodom mogao primetiti i njihov svadbeni karakter.
Ovde nama kažu, lejo! U dvorima ovim, lado!
Momče neženjeno; Našeg domaćina, lado!
Je l’ ga vi ženite, lejo, Jelini volovi, lado!
Je l’ ga nama dajte, Kaloper jarmovi, lado!
Kralj će da ga ženi lejo! Ružmarin palice, lado!
S Budimkom devojkom. Pšenica žutica, lado!
Budimka devojka, lejo! Kralju, svitli kralju, lado!
Malo vina pije, Divan barjaktaru, lado!
Mnogo dara nosi, lejo! Okreni, pokloni, lado!
Tri tovara dara, Poklon domaćinu, lado!
Četvrti marama, lejo! -Gavazzi, str. 75.
Prvi tovar dara
Svekru i svekrvi, lejo!
Drugi tovar dara
Svojim jetrvama, lejo!
Treći tovar dara
Svojim zaovama, lejo!
Četvrti marama
Momku i devojki, lejo!
Olovom se okrente,
Olovom se okrente, lejo!
Veselo poklonte.
-Bosić, str.334.-335.
Kraljice, Kučevo, Gornji Zvižd, 1902
Zbog karakterističnog pripeva „lejo“, „lado“ ili „ljeljo“ kojim bi se često završavali stihovi, ovakve ili slične povorke znane su i pod nazivom Ljelje odnosno Ladarice. Nakon svršetka čina učesnice bi bile darivane od strane domaćina kuće i ostalih ukućana. Dok se posebno vodilo računa da se ne susretnu dve ovakve povorke, jer je u protivnom često dolazilo do sukoba.
Možemo nazreti društvenu ulogu koju su ove povorke imale, pored magijske. S obzirom da su u povorci učestvovale neudate devojke, stasale za brak, one bi se na ovaj način prikazivale u najlepšem svetlu, dok su same mogle proviriti u domove neženja.
Literatura:
- Душан Бандић - „Народна религија Срба у 100 појмова“, Нолит, Београд, 1991
- Мила Босић - „Годишњи обичаји Срба у Војводини“, Прометеј, Нови Сад, 1996
- Milovan Gavazzi - "Godina dana hrvatskih narodnih običaja", HED, Zagreb, 1988
- Ivan Lozica - "Kraljice u Akademiji, Narodna umjetnost", Vol.37, No.2, 2000, str. 67.-85.
